Kraj crkve Svetog Save na Njegušima sahranjen Đorđije Petrović Njegoš

16.03.2021. god.

14. marta 2021, usnuo je u Gospodu Đorđije Radov Petrović Njegoš.

Đorđije Petrović Njegoš rodio se uoči Đurđevdana 1936. godine na Njegušima. Kao dijete zapamtio je strahote Drugog svjetskog rata i progon svoje porodice. Dva puta su mu oca kao civila vodili na strijeljanje i dva puta ga je dočekivao poslije odustajanja partizana od tog zločinačkog čina.

Po riječima njegovog sina Ivana, Đorđije je već kao dijete morao da radi teške poslove kako bi pomogao preživljavanju svoje porodice, koja je predhodno pljačkana više puta. Tokom oslobođenja Cetinja od okupatora doživljava još jedan udarac, partizani mu ubijaju stica i strinu sa ostalim profesorima Cetinjske gimnazije.

”Nakon toga, nastupa mirnije vrijeme i on već sa petnaest godina postaje fudbalski prvotimac Bokelja, pa zatim Lovćena, Sutjeske, pa opet Lovćena, čiji je kapiten bio sedam godina i izabran u „Tim snova Lovćena“. Svoj radni vijek nastavlja u Duvanskom kombinatu, gdje stiče penziju, a penzionerske dane provodi na Njegušima, sve dok ga ovaj okrutni virus nije odvojio od najmilijih”, rekao je u pogrebnom slovu Ivan Petrović.

Na opijelu, nakon čitanja Svetog Jevanđelja, prisutnima se obratio protojerej-stavrofor Obren Jovanović, paroh njeguški.

On je rekao da, u momentima kada smo tužni zbog rastankasa nekim koga volimo i poštujemo, ujedno se miješaju osjećanja tuge i radosti: ”Tuge jer odlazi jedan veliki čovjek, ugledni hrišćanin, jedan smireni čovjek, domaćin koji je volio svakoga čovjeka.” ”Imao sam prilike da se 20 godina družim sa ovim divnim čovjekom, da ulazim u njegov čestiti dom”, rekao je otac Obren i podsjetio se kako ga je, u smutna vremena kada je došao za paroha njeguškog, Đorđije prigrlio i očinski savjetovao. Otac Obren je rekao da je pokojni Đorđije smatrao da je svaki čovjek dostojan i vrijedan poštovanja, bez obzira šta radio i šta pričao.

Istakao je da je Đorđije Njeguš ostao do kraja vjeran svojim precima, svojoj svetorodnoj lozi Petrovića, ostao vjeran ćivotu Svetog Petra, lovćenskom zavjetu, te tako osvjetlao obraz svojoj porodici i svima koji su ga znali.

”Tužni smo, a sa druge strane smo srećni što smo imali takav primjer, na koga da se ugledamo, što smo imali priliku da ga slušamo i da vidimo kakav treba da bude kraj pravoslavnog čovjeka”, rekao je i dodao da je on primjer kako može tih i miran život da se proživi.

Otac Obren je podsjetio da je Đorđije bio na čelu Odbora za obnovu hrama Svetog Save na Njegušima: ”Evo, obnovio je ovu svetinju, i svoju poslednju noć koju je proveo ovdje na zemlji, upravo je proveo u hramu Božijem, što govori da mu je Crkva Božija bila dom.”

”Mnogo će nam nedostajati, ali smo radosni što danas dobijamo još jednog divnog čovjeka koji odlazi u zagrljaj svojih svetih predaka”, ponovio je otac Obren i podsjetio da je Đorđije direktni potomak Mitropolita Vasilija Petrovića, dodavši da su to veliki darovi i velika odgovornost, ali ih je on časno i dostojanstveno nosio.

”Siguran sam da ga danas susreće i njegov veliki prijatelj, Mitropolit Amfilohije”, rekao je i naglasio koliko su se njih dvojca voljeli i često i rado posjećivali, a on je takođe bio Mitropolitu desna ruka i u dobru i u zlu.

”Hvala mu na svemu, a sve je kod njega bilo divno i čestito. Hvala i njegovoj porodici, njegovoj Stanki, u njihovom odnosu i u njihovim očima sam, kao mladi sveštenik, uvijek imao razumijevanje, ljubav i poštovanje”, rekao je i naglasio još jednom veličinu njihove ljubavi, braka i sklada.

Otac Obren je rekao da se nakon njegovog odlaska ostaje veliki blagoslov u njegovom domu, podsjetivši na riječi koje je Mitropolit često volio da kaže: ”Ovaj zlatni vijenac oko njegove glave”, to je vijenac od njegove djece, sinovaca, sestrića, sestričina, a i svih koji danas nisu mogli da budu tu, a došli bi.

”Svi se rodimo da po jednom umremo, kada i kako to niko ne zna, ali smo dužni da se pripremamo kao da će to biti sjutra. Ovaj čovjek je upravo tako i živio, kao da će živjeti sto godina, a svaki dan kao da će sledećega preminuti”, istakao je otac Obren.

”Hvala ti, brate Đorđije i prijatelju, na neki način i roditelju, na svemu lijepom. Biće tužno, a ostavio si sve ono što je dobro i čestito u svom domu i na tome ti hvala”, zaključio je otac Obren.

Večan pomen i carstvo nebesko!

Tijana Lekić, Mitropolija